Posjet Vukovaru

Ispis

28.travnja u 6 sati s Autobusnog kolodvora Bjelovar maturanti Gimnazije Bjelovar krenuli su na putovanje prema gradu heroju, našem Vukovaru. Četverosatna vožnja kroz 5 županija proletjela je u dobrom raspoloženju, razgovoru i društvenim igrama. Kada se dolazak u grad približio, naše profesorice povijesti Grgičin i Štimac, upoznale su nas s važnim informacijama o Vukovaru. Uskoro se autobus nakratko zaustavio te su nam se pridružili i naši vodiči, ujedno i stari Vukovarci koji su nam prenosili pouzdane činjenice o obrani njihovog grada pa čak i vlastita iskustva. Iz autobusa svi smo ubrzo ugledali vukovarski vodotoranj o čijoj ulozi u otporu grada smo čuli od profesorice i naših vodiča. Poslušavši njihove poruke, stigli smo i na naše prvo odredište, Franjevački samostan. Ondje nas je dočekao velečasni te nas uveo u veliku dvoranu u kojoj smo pogledali kratak film o strahotama koje su zadesile Vukovar ne tako davne 1991.godine. Potresne slike razorenog grada nikoga nisu mogle ostaviti ravnodušnim. Nakon što je film završio, velečasni nas je pozvao da pođemo za njim u Crkvu sv.Filipa i Jakova gdje nam je rekao nešto o stradanju crkve i samostana. Posebno se istakao ranjeni Krist koji je nakon rata pronađen na hrpi smeća bez jedne ruke i noge, a nakon toga je restauriran i sada ponosno stoji pokraj oltara. Slijedila je molitva za sve poginule i njihove obitelji, a naš put je nastavljen prema mjestu sjećanja, poznatoj Vukovarskoj bolnici. Veliki crveni križ s brojnim rupama dao nam je do znanja da se nalazimo ispred jednog od najpoznatijih simbola stradanja grada Vukovara i njegovih stanovnika.  U predvorju smo pogledali film o požrtvovnom radu bolnice za vrijeme velikosrpske agresije na grad Vukovar tijekom kojeg smo poslušali i obraćanje ravnateljice Vukovarske bolnice Vesne Bosanac koja je u najtežim ratnim trenucima postala simbolom herojstva, građanske hrabrosti i humanosti. Nakon filma, uputili smo se u podrum bolnice gdje su bili liječeni brojni ranjenici različitih nacionalnosti. Prošli smo i kroz prostorije u kojima je vjerno prikazano kako je to izgledalo u malim prostorima i u teškim uvjetima bez struje, a često i bez vode. Nakon obilaska bolnice i par riječi naših vodiča krenuli smo prema Spomen domu Ovčara. Na zidovima velikog hangara mogli smo vidjeti 261 lice, imena i osobne stvari ranjenika i civila pogubljenih na Ovčari, no najviše se istakao vrtlog u sredini prostorije u čije vječno svjetlo „odlaze“ imena žrtava. Ispred spomen doma svi maturanti načinili su skupnu fotografiju, a odmah nakon uputili smo se prema samom mjestu pogubljenja već spomenutih žrtava. Ondje smo zapalili lampaš ispred spomenika te još jednom poslušali riječi naših vodiča. Uslijedio je i odlazak prema našem posljednjem odredištu, Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Uskoro se ispred nas nalazila slika 938 bijelih križeva od kojih svaki predstavlja jednu žrtvu ekshumiranu u toj najvećoj masovnoj grobnici u Hrvatskoj. Osim velebnog brončanog spomenika u sredini kojega gori vječni plamen, mogli smo vidjeti i grob jednog od najvećih heroja grada Vukovara Blage Zadre. Time je završio naš put sjećanja na kraju kojeg je vodič iznio cilj našeg putovanja i izrazio želju da nikada ne zaboravimo kako se nikada takvo nešto ne bi ponovilo. Uskoro smo izašli iz autobusa u centru samog Vukovara gdje smo slobodno vrijeme iskoristili za kavu, jelo i šetnju uz plavi Dunav. Krenuvši doma, zaustavii smo se na zadnjem odredištu na  Trpinskoj cesti poznatoj kao groblju tenkova, gdje smo načnili još jednu zajedničku fotografiju. Srca i duše punih ponosa i ljubavi prema domovini vratili smo se natrag u Bjelovar šaljući dalje poruku iz grada heroja: „Ne zaboravite Vukovar!“


                                                                          Josipa  Delija i Dorotea Jelić-Balta, 4b